Dolaskom naših ljudi na obale Pacifičkog oceana s dubokom svijesti o pripadnosti hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi, osijećala se snažna potreba za duhovnim prostorom i duhovnikom za naš iseljeni narod.
U arhivskoj građi imamo podatak da je već 1935. godine fra David Zrno posjećivao Hrvate na ovim područjima i pružao im utjehu i snagu na materinjem hrvatskom jeziku. Nakon toga bilo je još pokušaja kako bi svećenik bio uza svoj narod, kao što je pohod fra Ljube Čuvala ili fra Ambroza Budimira koji je 1946. godine održao čak i misije našim ljudima. Nakon silnih molbi i vapaja, tadašnji nadbiskup Vancouvera W. M. Duke 1961. godine daje svoj blagoslov za novu župnu zajednicu Kristovih vjernika Hrvata, župa je dobila ime Prečisto Srce Marijino. Zatim se osniva odbor za buduću gradnju crkve koja bi trebala biti posvećena u čast Srca Marijina. Uz očekivane poteškoće bilo je vidljivo kako Bog prati ovu želju i molitvu svojih Hrvata, tako se došlo do željenog cilja, kupnje zemljišta (1963.godine), gradnje i konačnog useljenja u novu crkvu u veljači 1969. godine.
Uz crkvu i župni stan župa je 1977. godine kupila zemljište u Richmondu veličine za potrebe piknika i zabava.
Vele da se prvi Hrvat, koji je pred više od dva stoljeća (1779) stupio na tlo Britanske Kolumbije, zvao Kožulić, pomorac i tek gotovo jedno stoljeće poslije njega (1872) iskrcao se u Britanskoj Kolumbiji i u njoj ostao neki hrvatski mladić imenom Juraj (prezime mu se nije sačuvalo). Dvadesetak godina poslije njega (oko 1890) doselile su ovamo neke hrvatske obitelji. Iza njih je otpočelo malo brojnije useljavanje, i to direktno iz domovine Hrvatske ili preko Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Nemamo pouzdanih podataka koliko ih je uselilo do konca prvog svjetskog rata. Svakako nije to bio velik broj. Između prvog i drugog svjetskog rata broj hrvatskih doseljenika u Vancouver popeo se na preko jedne tisuće. Stari, zaslužni misionar u SAD o. David Zrno, koji je 1935. godine posjetio Vancouver piše: "Ovdje je bio vrlo mali broj Hrvata prije prvog svjetskog rata. Poslije rata (prvog svjetskog) počeli su se doseljavati u velikom broju tako da računaju da ih sada ima s djecom preko jednu tisuću. Narod je iz Crkvenice i s otoka Krka, Brača i nešto s Visa. Svi su od reda ribari. Ima ih mnogo iz Like. Ovi rade po rudokopima i šumama. Prvi valovi jačeg useljavanja nastali su poslije drugog svjetskog rata (1945) i uz manje ili više prekide traju još i danas. Sve u potrazi za boljim podnebljem i nešto mirnijim životom. Računa se da u samom Vancouveru ima danas preko 15.000 hrvatskog svijeta. Neki vele da ih ima toliko a drugi opet da ih ima preko 20.000. U svakom slučaju ima ih dosta i njihov broj se ne smanjuje nego raste bilo prirodnim prirastom bilo stalnim iseljavanjem iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ono što zasigurno znamo da s crkvom kontaktira negdje oko 1000 obitelji, koliko ih imamo na našem popisu. Tako da bismo mogli reći da svoju duhovnu utjehu i snagu u hrvatskoj župi Prečistog Srca Marijina pronalazi oko 4-5 tisuća tisuće vjernika hrvatskih korijena.